Celijakija je kronična, sustavna autoimuna bolest koja se javlja u genetski predisponiranih osoba. To je bolest u kojoj naš organizam razvija neželjenu reakciju na gluten, dolazi do upale i oštećenja sluznice tankog crijeva. U takvim uvjetima tanko crijevo ne može obavljati svoju funkciju – apsorpciju hranjivih tvari, minerala i vitamina. Zato se celijakija još naziva glutenska enteropatija.
Gluten je bjelančevina, sastojak žitarica kao što su pšenica, ječam, raž. Nalazimo ga u kruhu, tjestenini, pecivima i pivu, ali ga se često može naći u hrani u kojoj ga ne očekujemo u obliku aditiva (umaci, juhe, slatkiši, gotova hrana). Gluten nije neophodan za normalan rast i razvoj djeteta i funkcioniranje odrasle osobe, ali njegova prisutnost kod oboljelih može uzrokovati zaostajanje u rastu i razvoju. Celijakija se najčešće javlja i otkriva kod male djece jer su tada simptomi najtipičniji. Kasnije tegobe su uobičajene i bolest se teže prepozna. Dojenče koje se hrani samo mlijekom ne može imati celijakiju, međutim, čim se uvede mješovita prehrana koja sadrži žitarice, bolest se može razviti. Uvjeti za razvoj celijakije su genetska predispozicija i prisutnost glutena u hrani, a kako bi se razvili bolest i simptomi dovoljne su sasvim male količine glutena.
Također, celijakija je često udružena s drugim autoimunim bolestima kao što su šećerna bolest tip 1, autoimune bolesti štitnjače i jetre, Downov sindrom i sl. Simptomi bolesti se mogu javiti na svim organskim sustavima: probavni, neurološki, lokomotorni, krvni, kožni, endokrinološki, spolni. Tipični simptomi bolesti su gubitak apetita, povraćanje, bolovi u trbuhu, nadutost, obilne, smrdljive, pjenušave i neprobavljene stolice. Posljedično smanjenoj apsorpciji osoba gubi na težini, slabo napreduje na tjelesnoj masi i zaostaje u tjelesnom razvoju. Kod starije djece javlja se još i anemija (slabokrvnost), a kod odraslih umor, opća slabost i anoreksija. Nespecifični simptomi se češće javljaju kod odraslih, a to su zatvor, nizak rast, afte u ustima, odgođen pubertet, oštećenje zubne cakline, razdražljivost, kožne promjene i sl. Ako simptomi traju duže od dva tjedna, potrebno je posjetiti liječnika.
Kod neliječenih osoba pojavljuju se spontani prijelomi kosti jer su kosti krhke, teškoće u trudnoći, psihički poremećaji i u konačnici lošija kvaliteta života. Kod osoba koje se ne liječe mogu se razviti i komplikacije. Što je bolest dulje aktivna a neliječena, rizik za razvoj komplikacija je veći. Neke od najčešćih su smanjena funkcija gušterače te zloćudne bolesti crijeva poput limfoma crijeva. Danas rijetka, ali životno ugrožavajuća komplikacija celijakije je celijakična kriza koja se razvija zbog obilnih proljeva i metaboličkih poremećaja, pa posljedično dolazi do urušaja kod djece.
Dijagnoza celijakije postavlja se na temelju biopsije sluznice tankog crijeva. Liječnik endoskopom, tankim, fleksibilnim optičkim instrumentom kroz usta dolazi do tankog crijeva i uzima komadić sluznice za patohistološku analizu (PHD). Mikroskopskim pregledom će se ustanoviti postoje li promjene na dijelu crijeva koji je zadužen za apsorpciju hrane. Također, za dijagnozu se provode i serološki testovi na temelju uzorka krvi. Liječenje celijakije podrazumijeva prehranu bez glutena, a odgovor organizma na terapiju je brz te simptomi nestaju nakon jednog do dva tjedna. Ovisno o tome jesu li se razvili nedostaci minerala i vitamina provodit će se njihova nadoknada. U bolesnika koji slabije odgovaraju na ovaj oblik liječenja bit će potrebno uvesti kortikosteroide.
Kako bi se održala kvaliteta života, potrebno je za sve namirnice uvijek čitati deklaracije o sastavu, a najsigurnije je koristiti samo one koje imaju jasno istaknuto da ne sadrže gluten. Iako je celijakija doživotna i neizlječiva bolest, oboljeli koji se pridržavaju bezglutenske prehrane žive kao potpuno zdrave osobe i ni po čemu se, osim po prehrani ne razlikuju od drugih.